preskoči na sadržaj

Osnovna škola Draganići

Login
 

Kalendar
« Prosinac 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
Raspored zvonjenja

1.  08:00 - 08:45       
2.  08:50 - 09:35             
veliki odmor 15 min
3.  09:50 - 10:35
veliki odmor 10 min
4.  10:45 - 11:30
5.  11:35 - 12:20
6.  12:25 - 13:10
7.  13:15 - 14:00

Google servisi

PROJEKTI

  

Brojač posjeta
Ispis statistike od 21. 2. 2014.

Ukupno: 77179
Ovaj mjesec: 31
Ovaj tjedan: 96
Danas: 31
Događanja u našoj školi
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
In memoriam
Autor: Greta Šegulić, 12. 7. 2020.

Čovjek je čudesno biće, kruna Božjeg stvaranja, ali je istovremeno i smrtno, nejako, krhko stvorenje, rađa se, živi i umire. Svijest o vlastitoj prolaznosti utkana je u samu srž našeg postojanja, prihvaćamo je i s njom živimo. Ipak, odlaske nekih od nas teško je prihvatiti, dolaze prerano, nepravedno, neopravdano…

Nemoguće je izreći sve misli i osjećaje koji su se u nama uskovitlali saznanjem da se ugasio život našeg dragog učenika Matea Išlića. Nadali smo se da je vijest netočna, da je netko pogriješio, krivo vidio, možda pretjerao, ali sve su se nade  brzo rasplinule.

O Bože, o Bože, o Bože, ponavljali smo beskonačno jer drugo nismo mogli, jer nismo mogli shvatiti i nismo mogli prihvatiti da je život tog dragog, pametnog, dobrog, mladog bića tako naglo i okrutno prekinut. Bolno je razmišljati o tome što je sve još mogao doživjeti, iskusiti, pokazati, napraviti, što nam je još sve mogao reći i što smo mi mogli reći njemu…

U smrti drugoga umiru svi živi, a najbliži najjače, jer se vole, rekla je još davno jedna pjesnikinja. Djelić svakoga od nas nestao je s Mateom, a životi njegovih najbližih i najmilijih nepovratno su opustošeni. Može li se u toj pustoši  pronaći snaga i nada? Ima li utjehe? Kad presuše suze i otupi tuga vjerujem da će utjeha doći kroz sjećanja.  U sjećanje svakoga od nas usađen je barem maleni dio Mateovog postojanja, njegove riječi, pokreti i osmijeh, njegove radosti i bezbroj onih sitnica koje su činile njegov život.

Kao što reče veliki pjesnik Miruj! U smrti se sniva, nadam se i vjerujem da će Mateova obitelj, njegovi prijatelji, učitelji, rođaci pronaći svoj mir na zemlji dok on u nebeskim prostranstvima sniva s anđelima.






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju